уторак, 24. август 2010.

Jutro...



































Sumorno ili carobno??? Budna u sest i petnaest... Ja-spavalica, sanjalica i nocobdija??? Lezim, budna sanjam... Kroz glavu prolijecu misli... Tjeraju umorno tijelo da se pokrene... Ustajem, kroz prozor gledam krov komsijine kuce i malo parce neba... Neba, nekog oblacnog umornog, kao ja-spremnog da zaplace i sjuri na zemlju jednu tesku, veliku kisu. Sigurna sam da su u tom oblaku suze, koje neko danima tjera od sebe i potiskuje negdje u neki cosak. Cosak, mali, malecki koji ce se zagubiti, a isto tako i pronaci onda kad najmanje bude bio potreban...
Bistri misli, hajde, hajde...brze... Evo i Sunca, viri iza oblaka i zuri da podigne raspolozenje ili samo da jos jednom opece i jos jednom podsjeti i stavi do znanja da je svakoj vrsti novog izlaganja potrebna zastita! Zastita od Sunca, pogleda, dodira...
I naravno, vrhunac jutra (sumornog ili carobnog)-sa radija plove talasi-pjesma da me dotuce, ubije .....


Ti si moja ljubavna pjesma
Moja prva misao
Kad me jutro probudi
Ti si potreba i smisao

Ti si tim za koji oduvijek
iz sve snage navijam
Mnoge zene lude za tobom
A ti meni pripadas

Ti si moja zivotna ljubav
Neko ko me zagrijeva
Kad je hladno i svuda je tama
Ti si svjetlost jedina

I znam da ponekad sumnjas
Iz nekih starih razloga
Ti si jedini na ovom svijetu
Koga bih ikad izdala

Da te volim malo je reci
Ti si moj par pod zvijezdama
I ja nista ne bih znala o sreci
Da te jos, da te jos nisam pronasla...


I sad, dokrajcena ovim rijecima ponovo lijezem sva utrnuta, a sna naravno nema.. Ili to mozda nema jave???Mozda sam u snu sve ove dane i noci???
Ah, neka me neko probudii kaze mi da ce se sve srediti, mozda vratiti na staro? Ili neka mi jednostavno kaze--SVE CE BITI DOBRO....
Tisina................

петак, 20. август 2010.

Odakle meni???
















Odakle meni???


Odakle meni u džepu vjetar
Koji je mrsio tvoju kosu
Nekoliko kamenčića
Koje si bacala iza sebe
Govoreći da ćes tako lakše naći
U povratku put do kuće
A vrapci ih neće pojesti

Odakle meni mali komad papira
Na kome si napisala
Volim te
I tvoja slika
Iz vremena kada si voljela da gledaš
Kako opada lišće
Kada si voljela da gaziš po njemu

Odakle meni u kutiji od šibica
Malo pijeska sa zamka
Koji si sama sagradila
I u kome sam te Princezo
Poljupcem probudio iz sna

Odakle meni snovi puni tvojih reči
I gomile rečenica
Koje ti pričaš samo meni

Odakle meni to da nikada ne kasnim
Na sastanke sa tobom
Jer ti uvijek dolaziš ranije
Odakle meni glupa navika
Da ti nikada ne kažem
Ja te volim
Samo zbog toga što znam da znaš
A meni je teško da te reči izgovorim

Odakle meni djevojka
Koja se osmjehne uvijek kada me vidi
I kaže mi samo jedno ćao
Koje znači i volim te
I drago mi je što si tu
I poljubi me
I budi blizu mene
I lepo je što si baš ti moj

Odakle meni sanjalica
Odakle meni neko ko ne umije da svira
Ali čiji je svaki pokret
Čija je svaka reč pjesma

Odakle meni ti?


Procitah ovu pjesmu, i nekako me posebno dirnu-negdje u srce, ili mozda u dusu... Ne znam tacno... A ne znam ni zasto??? Mora da je ovo cudno vrijeme uzrokovalo da osjecanja budu jaca, ili sto postajem svjesna toga da godine prolaze-sa mnom ili bez mene...
Neki su poranili da mi cestitaju rodjendan, ni to ne znam zasto... Mozda su htjeli da me poljube dok sam jednu godinu mladja??? Ili jednostavno da me podsjete da ipak...starim...
Ali da ova pisanija ne odu predaleko, bolje ce biti da ih okoncam...
kiss, milena......

четвртак, 19. август 2010.

Zaraslo

Zaraslo i zaparlozeno izgleda ovaj moj "cosak"... Nije da se ne radi, naprotiv-stvara se, ali se nesto ulijenih da pisem! Cjelovecernje setnje, neka mala zenska druzenja i ko zna sta jos-uzimaju mi vrijeme koje je bilo namijenjeno trenutcima rezervisanim za biljeske, postavljanje slika i ko zna sta jos... Znaci-sa skolskom godinom, krecem i ja da stvaram, prodajem i po nesto pisem!!! Po ko zna koji put obecavam sebi da necu biti lijena-ali eto... Do novih radova i slika pozdrav....
kiss, milena