недеља, 19. јул 2009.

Jasenica
















Tako...godine idu, u nepovrat... Ostane nam da zalimo za nekim danima koji su prosli, sa starim prijateljima i rodjacima... E, pa tako sam i ja bila kod moje kuce prvi put poslije 17 godina... Ne postoje rijeci koje mogu da opisu emocije koje su me pogodile proslog vikenda. 11.07 sam imala susret generacije srednje skole! Imam neke slike koje sam napravila -onako usput, jednostavno, nisam se snasla-nisam slikala... nisam slikala moje prijatelje... ali se nadam da ce mi Sasa poslati slike, pa cu ih naknadno staviti...slikala sam "Mejdan", "tuzlanku", moju srednju skolu... pa kej restorana "Rombizon" gdje sam vecerala sa prijateljima... 12.07-Petrov dan, isla sam u moje rodno selo, u moju Jasenicu! Sve nekako, zaraslo, pusto...a ipak sve lijepo, moje...slikala sam OS "Pero Bosic" u Podorasju, moju osnovnu skolu i park. ove jelke su bile visoke jedan metar a sad su se privezale nebu pod oblake... slikala sam i Jasenicku crkvu, hram sv Petra i Pavla na Zeleniki...pa evo te neke slike...

4 коментара:

Biljana је рекао...

Nakon 17 godina? Uf, to su morale da budu stvarno jake emocije, super slike.

Nena3110 је рекао...

Slike su stvarno savrsene.
Drago mi je si konacno otisla u zavicaj, i pokusavam da zamislim kako si se osecala.

-beljkasdizajn- је рекао...

drage moje...vjerujte da su emocije bile toliko jake da sam mislila da necu prezivjeti....ali sve covjek izdrzi...mnogo sam srecna sto sam vidjela stare prijatelje i zavicaj... i nadam se da nikad vise necu dozvoliti da godine ovako prodju... hvala sto me citate...
kiss, milena!

Phoenix је рекао...

Divno...baš sam sretna zbog tebe. Pretpostavljam koliko ti to znači.
LP
Phoenix